Marisa Madieri - Proplanak bajka

“Posrijedi je pokušaj da se kroz alegorijsku strukturu bajke progovori o svijetu kada su stvari govorile svojim jezikom ljepote, lišene pragmatike i svrhovitosti. Središnje mjesto tog mitskoga svijeta, pitomog i idiličnog svojom evokativnom ljepotom, jest proplanak – mjesto koje u autoričinoj gesti poprima karakter istinske opsesije. Za njega ona vezuje svoja sjećanja, u njezinoj memoriji ono je uporište koje omogućuje da se traje u svijetu/vremenu koje je izgubilo čar bajke, iskrene dječje igre. I kako to u životu biva, sve što je lijepo traje kratko: baš kao i iskrena pastorala cvijeća na proplanku. Svijet u kojem je bila kraljica (među cvijećem) polako se raspadao: predvečerje i glasovi o odlasku zamijenili su ljepotu; oči jantarne boje opet su postale zamišljene. Unatoč toga ona nikada nije napustila svoj proplanak. Ostao je u njezinim sjećanjima kao oaza smisla i ljepote, sreće i mira u koji se moguće skloniti pred korozijom pustoši i vremena. A zavičaj upravo to i jest: uporište pre porazima i gubicima, na koja smo osuđeni u vremenu koje tako malo daje a još manje obećaje.
Izabravši za svoju priču formu bajke, a cvjetovima personificirajući aktere, autorica je djetinjem svijetu podarila čar iskrene ljepote i neprolazne snage, pokazavši kako je zavičaj bio i ostao najdublje spisateljsko ishodište, mjesto u kojem si na svojem i kad si od njega daleko.”