Katherine Mansfield - Blaženstvo i druge priče ; Vrtna zabava

Bezbrižan oblačak prelebdi preko Mjeseca. U tom trenutku pomračenja more zašumi duboko, nespokojno. Onda oblak 
otplovi dalje, a šum mora pretvori se u blijedo mrmljanje, kao da se prenulo iz mračna sna. Sve je mirovalo.
Kad dočitamo četrnaest novela iz zbirke Blaženstvo i druge priče, ova slika, dostojna velemajstora melankolije 
romantičnoga pejzažnog slikarstva, u nekoliko naizgled letimičnih poteza gubi svaku bezazlenost. Za pobuđene i 
probuđene, završne rečenice Mansfieldičine pripovijetke U Uvali pravo su otkrivenje. Iz njih bismo se čak usudili iščitati obrazac i program mansfieldovske pripovijesti - kad ta osobita vrsta ne bi izmicala svođenju i prelijevala se preko svih kalupa.
Priča se naoko rada ni iz čega, neprimjetno dolazi do iznenađujuće tjeskobna vrhunca, da bi se potom jednako brzo rasplinula. No smiraj redovito prati osjećaj zebnje. Možda se sve vratilo u ravnotežu i opet zamrlo, ali ništa više neće biti kao prije. Vrhunac jest činjenično tričav - nijema bura u kapi vode, poput oblaka koji je načas zastro mjesec - no daje neočekivan uvid.