Irena Lukšić - Ruska književnost u svemiru

Knjiga hrvatske rusistice Irene Lukšić RUSKA KNJIŽEVNOST U SVEMIRU
sastoji se od devet studija, nastalih u posljednjih deset godina i objavljenih u uglednim stranim i domaćim časopisima i zbornicima, koje s različitih aspekata problematiziraju fenomen "izopćenoga" književnoga tijeka ruske književnosti XX. stoljeća - emigrantsku književnost i samizdat. Obje ove pojave, emigrantska književnost i samizdat, rezultat su povijesnoga eksperimenta što ga je sovjetsko društvo za svojega trajanja (1917-1991) kušalo realizirati na svim poljima javne i privatne djelatnosti, u totalitetu jedne stvarnosti koja se deklarirala kao komunistička. Boljševička je vlast već na samome početku svojega djelovanja nametnula socijalistički realizam kao ideologiju i umjetničku metodu, koje su negdje u konačnici trebale proizvesti "novoga čovjeka" za novo komunističko društvo, tako da su sve duhovne i materijalne činjenice mogle opstati jedino ako su bile u skladu s tom paradigmom. Dakako, zdrava jezgra kulture, a književnosti napose, nije mogla funkcionirati na temelju petogodišnjih planova sa strogo propisanim normama, nego je morala potražiti drugi kontekst, tj. otići u emigraciju (vanjsku: dijaspora, unutarnju: samizdat).
U svojim studijama autorica istražuje što je zapravo bilo "nepoćudno" za sovjetsku socijalističku stvarnost (na tematskome i izražajnome planu analiziranih djela) te koji su umjetnički postupci i teme emigrantske književnosti i samizdata pomogli ruskoj književnosti ne samo da opstane nego da i dalje zadrži poziciju jedne od najsnažnijih literatura novijega doba