Ilja Stogoff - mASIAfucker

Ovo djelo neobična i naoko provokativnoga naslova zapravo su lirski zapisi o Dalekom Istoku i prvim godinama postsovjetske stvarnosti jednog od najpopularnijih ruskih pisaca mlađe generacije. Poštovatelji tog neobičnog ruskog pisca, dominikanca po svjetonazoru i ponašanju, zasigurno neće biti razočarani: nije riječ o prilogu trenutno vrlo popularnomu «smeću» (odnosno pomodnije rečeno: «trashu») ruske književnosti, literaturi koja je izgubila dušu u nametljivom dodvoravanju Zapadu, nego putopisu koji se svjesno prelio preko svojih žanrovskih rubova i pretvorio u nešto drugo, mnogo složenije od običnoga nadahnutog zapisivanja zemljopisnih dojmova.

Stogoff se poput svojeg znamenitog sunarodnjaka Josifa Brodskog, romantičnog šetača, zaputio na Istok. No, dok je Brodski smrad i prašinu jedne nevjerojatne civilizacije poticajno iskoristio za razmišljanja o ruskoj poeziji, forsirajući tako retrospektivu kao način doticanja stvarnosti («Glazba je jedino područje u kojemu čovjek realizira sadašnjost» – tvrdio je skladatelj Igor Stravinski), Ilja Stogoff je na putu gledao kako se razlike u nekad beskrajno dalekim civilizacijama Istoka i Zapada polako brišu i kako čovjek u potrazi za senzacijama uvijek dolazi svojoj kući i tu nalazi ključne odgovore na pitanja koja ga muče.