Ilja Stogoff - Mačo ne plaču

Roman Mačo ne plaču podigao je 2001. buru na ruskoj književnoj sceni. Čitatelji su ga obožavali, časopis “OM” proglasio ga je romanom godine, a Stogoffa piscem godine. Priča je to o prvim postsovjetskim godinama, o mladima koji u metežu tranzicije traže svoje “mjesto pod suncem”. Pred nama promiču novopečeni prepredeni biznismeni, nedodirljivi političari, propali glazbenici, djevojke za jednu noć i sentimentalni mladići koje, poput glavnog junaka – peterburškog novinara – usisa i nosi vrtlog postkomunističkih poroka i beznađa. Život Sankt Peterburga je, nakon sivih sovjetskih godina, odjednom sav razigran i drečav od “citata” iz glazbe, filma i novina, mirisa nacionalnih kuhinja, reklama na engleskom jeziku i opskurnih sastajališta narkomana. Usprkos brutalnosti novokapitalističke peterburške svakodnevnice, vonja alkoholom i prljavštinom natopljenih tijela, tjeskobi i beznađu, posrnulim ženama i od svih zaboravljenim muškarcima, pisac suptilno ucjepljuje u svoje djelo neke tradicionalne vrijednosti, diskretno nudi pozitivan smisao života. Prožet snažnim emocijama, išaran “grafitima”, znakovima i simbolima suvremene pop- i mass- kulture, roman s jedne strane korespondira sa svagdanom svih tranzicijskih zemalja, dok na apstraktnijoj, umjetničkoj razini govori o vječnoj temi ljudske potrage za smislom života i opstojnosti na svijetu.