Max Phillips - Umjetnikova žena

I smrt je ispala razočaranje. Nema nikakvih lukova u i oblacima ni vatrenih tunela. Vaša se vlastita šalica prazni u općem oceanu, nestajete baš kao što kaplja krvi nestaje u hladnome moru i potom plivate kroz sve prošle trenutke, kao što voda pliva kroz vodu. Vaš drugi muž reže jaje nožem za maslac i misli, Kurva, vjetar podiže rub vaše stranice i vi je gladite zdepastom rukom djeteta, prsti ponegdje sjaje od sa-sušenoga soka od kruške i vi uvlačite svoju posljednju tisuću udaha. Cipele vas žuljaju...