Michael Crichton - Soj Andromeda

Dva zrakoplova se počeše graciozno spuštati prema gradu. Sad su bili udaljeni jedan od drugoga i od tla tek nekoliko desetaka metara, a onda počeše otpuštati svijetleće bombe. Kako je svaka od njih udarila u tlo, bljesnula bi užarena kugla, kupajući grad u nezemaljskom, blještavom svjetlu koje se odbijalo od metalnih trbuha zrakoplova. Mlažnjaci su se počeli uspinjati, njihova je zabava bila završena, ali Topnik ih nije vidio. Sveukupna mu je pozornost, um i tijelo, bila usredotočena na grad. "Sad je sve tvoje, Topniče."
Wilson nije odgovorio. Spustio je nos, podesio krilca, osjetio drhtaj kad je zrakoplov počeo mučno tonuti prema tlu, kao kamen. Ispod njega, područje na stotinu metara oko grada bilo je osvijetljeno. Pritisne tipke kamera i osjeti, više nego što je čuo, njihovo vibrirajuće zujanje.
Nastavio je padati još jedan dugi trenutak, a zatim gurne palicu naprijed i zrakoplov kao da je zastao u zraku, a zatim se počne uspinjati. Letimičnim je pogledom obuhvatio glavnu ulicu. Ugleda tijela, trupla posvuda, raširenih ruku i nogu, kako leže po ulicama, preko automobila...
"Isuse", reče.