Jerome Ferrari - Propovijed o padu Rima

U malome korzikanskom selu, ugniježđenu daleko od obale, lokalni bar doživljava duboku preobrazbu na inicijativu svojih novih upravitelja. Na opće iznenađenje, ta dva mladića podrijetlom iz sela okrenula su leđa prestižnom studiju filozofije na kontinentu da bi, vjerni Leibnizovu naučavanju, pretvorili skromnu točionicu pića u „najbolji od mogućih svjetova”. No uskoro sâm personificirani pakao poziva sebe za šank, obnavljajući jako stare rane ili mameći na nepovratljiva sramotna oskvrnuća bića prisiljena na sirote snove o sreći, žrtve, bez vlastita znanja, tragične sklonosti ljudske duše tomu da se pokvari.

Ulazeći, preko niza stoljeća, u suzvučje s propovijedi kojom je sveti Augustin pokušao, u Hiponu, utješiti svoje vjernike zbog krhkosti zemaljskih kraljevstava, Jérôme Ferrari baca, preko vrlo zahtjevne narativne strukture, nesmiljenu svjetlost na prokletstvo koje ljude osuđuje na to da vide kako se ruše svjetovi koje grade i na to da podnesu, ovdje dolje, na zemlji, svoj dio poraza, prerađujući bez predaha, na krvi i suzama, svoje nemoguće mitologije. Naslove poglavlja, s iznimkom posljednjega, autor je preuzeo iz Augustinovih propovijedi. Ferrarijev roman Propovijed o padu Rima, vrlo vješto pisan, bogate teksture i čestih vraćanja u daleku prošlost, zapravo u davna vremena svetog Augustina, zorno pokazuje koliko se naše doba u različitim manifestacijama podudara s davno prošlim vremenima i iščezlim civilizacijama. Je li i naša civilizacija na izmaku, je li i njezine vrijednosti neumoljivo iščezavaju, kao da je temeljno autorovo pitanje na koje nema jednostavna i čvrsta odgovora.