Paul Auster - Čovjek u tami

Sedamdesetdvogodišnji književni kritičar August Brill u dugoj noći, mučen depresijom i nesanicom pripovijeda priču o Americi koja se nije dogodila; u kojoj Blizanci još uvijek ponosno stoje, koja ne vodi rat u Iraku, ali u kojoj bukti drugi građanski rat nakon izbora 2000. koji nisu donijeli pobjednika.
Pred zoru, kada je tama najzgusnutija, na površinu izlaze priče nastale u srcu tame - pune tuge i žalovanja, brutalnosti i krivnje, priče naše povijesne i osobne stvarnosti. U toplom zagrljaju obitelji one gube svoju čudovišnost dok nadolazeće zrake svjetlosti ulaze u život...
Jarko svjetlo, zatim tama. Sunce žari sa svih strana neba, da bi uslijedila mrkla noć, nijeme zvijezde, vjetar što šušti u granama. To je ustaljeno. U ovoj kući živim već više od godinu dana, još otkad su me pustili iz bolnice. Miriam se zalagala da dođem ovamo, a isprva smo bili udvoje, osim njegovateljice koja se brinula za mene kad je Miriam bila na poslu. Zatim, tri mjeseca kasnije, Katyi se sve srušilo, pa je prekinula filmsku školu u New Vorku i vratila se kući u Vermont kako bi živjela s majkom.