Žarko Milenić - Udvoje

Štovana gospođice,

Pretpostavljam da, kad dobijete ovo pismo i pogledate na poleđini kuverte moju adresu, nećete znati o kome se radi. Navikao sam da ljudi ne pamte moje ime, da me ne čitaju.
Vaš broj telefona dobio sam od jedne agencije za poznanstva u Rijeci. Kad sam Vas prvi put nazvao, pitao sam Vas kako to da ste član agencije u Rijeci. Rekli ste da ste bili u tom gradu profesorica hrvatskog jezika u gimnaziji, i to nekoliko mjeseci, da biste se potom vratili u svoj Zagreb. Iz našeg razgovora smo sa zadovoljstvom utvrdili da Vas zanima književnost (sreo sam više profesorica hrvatskoga jezika koje književnost nimalo ne zanima) te da i sami pišete i prevodite. . .