Jacinto Lucas Pires - Tirkizno - plavo

Kiša pada, a na drugoj strani ulice neki starac gleda kako automobili prolaze. Oslanja se na štap, u drugoj ruci drži prozirnu plastičnu vrećicu s nekoliko jabuka, s tri ili četiri crvene jabuke. Ispod svakog oka ističe mu se debela crta, a iznad očiju pomaljaju se druge dvije bore, ali još vrlo plaho, ili se bar tako čini zbog kontrasta s crtom ispod očiju. Neki doista velik autobus strmoglavljuje se niz ulicu. Starac gleda u vrećicu koju drži u ruci, možda zato što želi biti siguran da je još uvijek ima, ili zato što razmišlja da pojede jednu jabuku, a možda i zbog kakva drugog razloga, ili zbog nikakva razloga, i u tom času autobus prolazi tik do pločnika, stvarajući brz i težak vjetar, vuuuuu. Svjetlost bljesne u jednom iznenadnom času. Starac se svom snagom hvata za štap. Autobus skreće za ugao u dnu ulice i nastavlja drugom ulicom, iza napuštene zgrade. Automobili i dalje prolaze, neprekidno. Kiša i dalje pada, pada. Starac se češka po glavi, ruka posuta smeđim mrljama između bijelih vlasi, i najednom nešto ugleda. Podiže ruku, jedan taksi usporava. Zatim napravi korak prema mjestu gdje ......

Roman ovog suvremenog portugalskog autora, pripadnika mlađe generacije pisaca, bizarna je ljubavna priča unutar koje njeni akteri - Jose i Maria egzistiraju poput automata, naoko lišeni svakog sentimenta i svedeni na niz slučajnih opažaja. Međutim, unutar njihove stvarnosti, koja se doima poprilično banalno (on je rastavljeni profesor matematike, a ona "stopostotno neudata" i radi u redakciji jednog časopisa) i svedena je mahom na niz dosadnih ponavljanja, zrcali se gotovo opsesivna potreba za ljubavlju i bliskošću.