Antonin Artaud - Tarahumare i druga djela

Prvi od tekstova obuhvaćenih ovom knjigom, "Tarahumare", pisan je periodično u razdoblju od dvanaest godina, između 1936. i 1948., odnosno za vrijeme autorova boravka u Meksiku, po povratku u Francusku, pa sve do nekoliko dana pred smrt. U Meksiko se otputio u težnji da pobjegne od europske civilizacije i njezine građanske kulture, ali se razočarao pronašavši nešto što naziva lešom europske kulture, te je krenuo još dalje, u planine i mjesta udaljena od gradova i bilo kakvog suvremenog naselja. U brdima, u dodiru s meksičkim Indijancima, preko pejotla, odnosno droge meskalina koja se iz te biljke dobiva, on je došao u izravan dodir kako s magijom prirode, tako i s indijanskim magijskim vjerovanjima, što će otada bitno obilježiti njegov život. Drugi tekst, "Novi zapisi iz Rodeza", sadrži korespondenciju, kao i neke neobjavljene tekstove, pisane za vrijeme višegodišnjeg autorova boravka u psihijatrijskoj bolnici u Rodezu. Posljednje djelo u ovoj knjizi, "Van Gogh, ubijeni samoubojica", napisano je nakon njegova izlaska na slobodu, a potaknuto je solidarnošću i suosjećanjem s velikim slikarom, te predstavlja obračun s psihijatrijom kao takvom i s društvom.