A.G. Roemmers - Povratak mladog princa

U svijetu razorenom ratom i koji je ubrzano gubio svu nevinost i radost življenja, pustolovni francuski
pilot Antoine de Saint-Exupéry napisao je knjigu Mali princ, koja će uskoro postati svjetski simbol tih
izgubljenih vrijednosti. Prije nego neprijateljska vatra, Saint-Exupéryjev preuranjeni nestanak nad Sredozemljem skrivili su vjerojatno tuga i razočaranje zbog svijeta koji je zaboravio na jednostavnost srca i čovjeku toliko potrebnu duhovnost. Poput tolikih koji su pročitali Maloga princa, i mene je ganula jednostavnost njegove poruke i Saint-Exupéryjeva tuga kada se dijete-junak koji je dopro do samoga središta mojega srca morao vratiti na svoj asteroid.

Tek sam poslije shvatio kako bi mu mržnja, neznanje, zatrovano domoljublje, nedostatak solidarnosti, materijalistički pogled na život i toliko mnogo drugih prijetnji život na našem planetu učinili nemogućim.
Mnogo sam se puta pitao, kao uostalom možda i ti, što bi postalo od toga posebnoga djeteta da je ostao živjeti među nama? Kakva bi mu bila rana mladost? Kako bi uspio sačuvati neokaljanost srca?
Mnogo sam godina istraživao kako da se na ta pitanja odgovori, a moguće je da i sada odgovori koje sam pronašao vrijede samo za mene. Ali možda, i tako se nadam, mogu poslužiti da djelomice osvijetle put djetetu koje svatko od nas nosi u sebi.

Zato se usuđujem pisati tebi, dragi čitatelju, u osvit novoga stoljeća i novoga tisućljeća, s vedrijim shvaćanjem našega vremena, kako bi bio manje nesretan.

Za slučaj da si očekivao fotografiju, moram se ispričati što ne mogu zadovoljiti tvoju znatiželju. Već godinama na svojim putovanjima ne nosim ni fotoaparat ni videokameru; zapravo, sve otkako sam primijetio da se moji prijatelji toliko duboko usredotočuju na slike da više uopće ne obraćaju pozornost na priče. Moja je želja da ti vidiš kroza moje riječi, baš kao što je Mali princ kroz kutiju vidio ovcu, sve dok moju priču ipak ne shvaćaš previše doslovno.

Također se nadam da ćeš mi oprostiti, dragi čitatelju, što sam uvrstio razmišljanja i razmatranja koja su mi navirala pri odigravanju samih događaja i čije sam postojanje želio priznati time što sam ih prepričao.
Rekao sam što sam imao i sad ću ti ispričati sve što se dogodilo, točno onako kako se zbilo.
Ako se osjećaš usamljeno, ako ti je srce još čisto, ako ti je u očima još začuđenost djeteta, možda ćeš, dok budeš čitao ove stranice, otkriti da ti se zvijezde ponovno smiješe i možda ćeš ih opet moći čuti kao da su petsto milijuna zvončića.