Luko Paljetak - Grenlandski leptiri

Sve je bilo obično. I dan i vlak. Krenuo je točno u 7 sati i 45 minuta. Za sobom je neko vrijeme vukao zgužvani sivkas-tozeleni šal venecijanskih kanala. Onda se, kao i svaki put, šal ubrzo počeo kidati i, ostajući u magli, elastično se kao kame-leonov jezik vraćao na polazište. Nalik na niz pravocrtno poredanih metalnih gondola vagoni su izlazili iz sumaglice i sve većom brzinom slijedili canal grande svojih tračnica.
Vagon u koji sam ušao bio je gotovo polupun. Pospani turisti, dremljivi učenici sa svojim raznobojnim naprtnjačama: kao da ne idu u različite lokalne škole nego na Himalaju ili na Aconcaguu. Vlak je išao u Trst, kao i svakog dana u to vrijeme. Treba mu točno dva sata, bez obzira na tip i vrstu. Ubrzam je skuplji od putničkog, a intercity skuplji od ubrzanog. To je jedina razlika; i jednom i drugom i trećem treba točno toliko do Trsta. Dok pročitaš novine....