James Joyce - Dublinci

U "Dublincima", zbirci od petnaest vrsno napisanih novela o građanima irske prijestolnice, Joyce piše o zebnjama i iskustvima, zabavama i porocima, krizi savjesti i svijesti glavnoga irskoga grada Dublina. Kako to zamjećuje Ivo Vidan, „pisana je naturalističkom preciznošću, stilska pažljivost te knjige stvara simboličke vrijednosti, koje djelu daju izrazito moderne kvalitete“. 

Zbirka je objavljena 1914.godine i trebalo je više od osam godina da ugleda svjetlo dana. Sam Joyce tvrdi kako je želio napisati „poglavlje o moralnoj povijesti svoje zemlje“ i kako je za mjesto zbivanja izabrao svoj rodni grad jer mu se učinio „središtem paralize“. 

Njegovi stanovnici slikom su i prilikom egoističnosti, samoživosti, opsjednutosti materijalnim probitcima, onesposobljenosti za veće ili samostalne čine. Novele su dakle posvećene građanima Dublina, a njihovi portreti opisani su različitim načinima, od naturalizma do simbolizma, a autorova pozornost uvijek je usmjerena na „duhovnu paralizu“ malograđanštine i zaokupljenosti trivijalnom svagdašnjicom.