Pascal Bruckner - Demokratska melankolija

U ovoj esjeističkoj knjizi Pascal Bruckner razmatra sve oblike demokracije kroz povijest. Na brojnim stranicama ove knjige on opisuje primjere demokratskih pokušaja i ostvarenja u raznim zemljama i razmišlja o neuspjesima mnogih pokušaja uspostavljanja demokratskih struktura vlasti u pojedinim povijesnim uvjetovanostima. Motive za pisanje ove knjige Bruckner je našao upravo u Francuskoj; u zemlji slobode, pravde i bratstva i zemlji najrazvijenije demokratske prakse. Njegova opažanja i razmišljanja su zanimljiva jer tvrdi kako širenje demokratskih sloboda i demokracije u svijetu u praksi vodi polakom gašenju demokracije u zemljama s visokom demokratskom sviješću. Tu poglavito misli na Francusku.

«Da bi sve ostalo kako jest, trebalo bi dakle da se Povijest zaustavi, da prestane biti tragična i surova; da se potreba za pravdom, tisućljetni snovi koji će nadživjeti neuspjeh marksizma više ne trude sebi utrti put, po potrebi nasiljem; da se ljudi, ovisno o tome jesu li rođeni jadni ili moćni, pomire za svojim stanjem. Bilo bi dakle potrebno čudo. Ali demokracija nas umara, muči svojim upozorenjima, bezbrojnim zadaćama koja nam nalaže. Izmislili smo je samo da je bolje pretvorimo u umirujeće sredstvo koje nas štiti od nesigurnosti i tjeskobe. Premda, dramatičnim izokretanjem njezina smisla, ona označava njegovo podređivanje poretku stvari, umiljatu trpeljivost na netrpeljivo, blagu ravnodušnost prema drugima i prema nama samima. Tako ćemo možda naučiti da se demokracija može ugasiti da bi uspjela, srljati u propast pod nasmiješenom maskom uspijeha. Da bismo izbjegli istodobnost njezina ispunjenja s njezinom propasti, preostaje nam samo poželjeti joj puno opasnosti koje je oživljavaju. Ali u oba slučaja trošenja, pobjedom ili nesrećom, nećemo umaći željeznom dobu».