Milica Lukšić - Alisa bez ogledala - žestina

Baka je živjela u jednom od onih stanova: stropovi do neba, slute na legla šišmiša pri vrhu, gube se u sivoj magli i isparavanjima. Kilometar hodnika i neke sobe. Bila je prije s njom i Barica Iz Priče; Alisa se sjeća žene-gusarice s vječitom maramom oko glave koja je ropski služila baku i čuvala je kao kerber. Barica je imala svoj pasji kut, djevojačku sobicu, uz kuhinju i zahod-kupaonicu u kojoj je uvijek bilo hladno; zapravo se zvala Regina, ali ni to nije bilo sigurno. Alisa se sjeća daje nekada čula kako je Regina dok se zvala nekako treće zatukla muža, sjekirom. A baka ju je, za inat nenarodnoj miliciji, u nastupu dobrotvorstva primila na stan i službu te dugogodišnjim uspješnim suživotom s njom dokazala da je lijep i gospodski pristup uvijek djelotvorniji način preodgoja od kazne i represije. Alisa je zamišljala Baricu-Reginu kako se pati u radnom logoru sovjetskog tipa, u crno bijelom filmu, a baka u obličju ruske grofice milosrdno dolazi da je spasi. Film je uz to bio i nijemi, pa su bakine oči izražajno svjetlucale od bijesa na prostake u ulozi stražara, a ispod su išli natpisi s dijalogom......