Irvine Welsh - Acid house

Naoko uzbudljiv svijet narkomana, egoističnih otpadnika od društva, lišenih svijesti i potrebe i za kakvim djelovanjem u neprekidnoj potrazi za novim stuffom svodi se na tužne i mračne priče iz svijeta bez morala. Welshovi junaci prepuštaju se sudbini gotovo fatalistički – neka traje dok traje – i tek povremeno se zavaravaju uobičajenom mantrom – prestat ću!

Ali, pomalo cinično Welsh će se dokačiti i svijeta posve suprotnog – dovest će i dva filozofa, sveučilišna profesora, u situaciju u kojoj će se potući ne bi li dokazali pravilnost svojih stajališta. 

Nerealna narkomanska percepcija i Welsha odvodi u područje nestvarnog – priča u kojoj u frankenštajnovskoj noći duše narkomana i novorođenčeta zamjenjuju tijela, kafkijanske storije o čovjeku kojeg je bog pretvorio u muhu i o čovjeku čija se glava održava na životu dodiruju se i s metafizičkim i znanstvenofantastičnim prostorom. Sve, pak, u svijetu običnih ljudi koji stoje sasvim prizemno u svojim malim poslovima vodoinstalatera, vozača kamiona za selidbe, čuvara parkova koji govore jezikom neukih i odgajanih na tvrdoj i strmoj ulici Walk u Leithu, radničkom dijelu Edinburgha.

Mnogo je u Welsha toplog humora kao i amoralne brutalnosti, a iznenadit će se svatko tko misli da je to jedini Welshov prostor – temeljna potka gotovo svih priča u «Acid Houseu» jest ljubav – zanemarena, uvrijeđena, nesretna, neispunjena, neuzvraćena i dokinuta – i ona je glavni povod strmoglavoj sudbini većine likova. 
Borivoj Radaković