Imre Kertesz - Čovjek bez sudbine

Prvi objavljeni roman mađarskoga dobitnika Nobelove nagrade za 2002. godinu, napisan na temelju njegova iskustva u koncentracionim logorima Auschwitz i Buchenwald. Ne radi se, međutim, o autobiografskom tekstu. Zamišljeno kao prvi dio trilogije, ovo djelo govori o mladiću Kovesu koji je bio uhićen i potom deportiran u koncentracioni logor, ali se prilagodio uvjetima i preživio. Koves promatra događaje iz perspektive djeteta, koje ih vidi, ali ih u potpunosti ne razumije, niti u njima nalazi išta neprirodno i čudovišno. Izostavljanjem izravne moralne osude ili pak metafizičkoga prosvjeda, postignut je iznimno snažan umjetnički efekt i intenzivan doživljaj užasa u svijetu u kojemu je čovjek sveden na puko biološko preživljavanje.