Tadeusz Borowski - Kod nas u Auschwitzu

„Mislim da čovjek uvijek iznova pronalazi čovjeka – kroz ljubav. I da je to najvažnija i najtrajnija stvar u ljudskom životu.” 
U svojoj provokativnoj i okrutnoj prozi, lišenoj svakog moraliziranja i politikantstva, Borowski iz perspektive hladnog i bezdušnog promatrača, logoraša Tadeka, opisuje svijet pukog preživljavanja u logoru smrti.
Pritom se najviše usredotočio na ono što je smatrao najsotonskijom, istinski tragičnom stranom tog mjesta potpune degradacije svih ljudskih vrijednosti – zločinom logike koju je totalitarni sustav doveo do savršenstva, do stupnja dotad neviđenog u povijesti – na silovanje ljudskosti žrtava, prisiljavanje na pokornost po cijenu života, svjesno i proračunato huškanje čovjeka na čovjeka…
Objavljene neposredno nakon Drugog svjetskog rata, izazvavši velik šok i prijepore u poslijeratnoj poljskoj javnosti zbog navodnog nihilizma i pomanjkanja vjere u čovjeka, kratke priče Tadeusza Borowskog danas se općenito smatraju remek-djelom svjetske književnosti.