Natalija Vorobjova Hržić - U obnaženim zrcalima

IZA ZRCALA

Lagan je dodir Iza zrcala,
Nalik disanju noćne tmine,
On je ko svjetlost mjeseca kristalna,
Ko srebro rose, šapat vjetra iz daljine,
Ko pjesma nedopjevana,
Ko trepet krila leptira,
Ko bešumna vrtnja zemlje kroz svemir
I sjena rastanka nemila.
Da li zasvagda? Reci, molim te,
Odlazimo li zasvagda,
U trenu ostavljajući srcu drage?
Da li?... Bez riječi ostaju zrcala naga.

KRILA

Na bijelim krilima - otkrivenje, 
Na bijelim krilima - čistoća sva. 
Na krilima lakim - sjena zaborava, 
Na tim krilima - mnoštvo oblaka.

Uzlijeću krila. Više, više...
Lebde... I kao kamen padaju, znaj. 
Klonula su krila Nadahnuća. 
Čarobnom je krstarenju kraj.