Carlo Betocchi - Pjesme

Talijanski dvadesetostoljetni pjesnik, prozaik i kritičar, koji je počevši u dosluhu s naraštajem firentinskih hermetičara nastavio oblikovati autonomnu poetiku, on uistinu zaslužuje istaknuto mjesto u panorami epohe. Poezijom obilježenom kršćanskom duhovnošću pobuđuje sve značajniji kritički odjek kojim se valorizira relevantna uloga njegovog stvaralaštva u okviru modernoga talijanskog pjesništva.
Odabirom iz cjelokupnoga pjesničkog djela, kao i kritičkim prikazom, upućuje se na pojedina središnja obilježja Betocchijeva izričaja, pri čemu valja izdvojiti poetsku misaonost kao kompozicijski element koji čini osnovu autorovog diskurza. Refleksivna komponenta očituje se kao kršćanska optika i kontemplativno-meditativna instanca, te liričnost spekulativne prirode u vidu svojevrsne pjesničke filozofije. U konceptualnom i sintaktičkom smislu, autorsko poimanje o esencijalnosti pjesničke riječi čini motivsku konstantu, pretvorenu u sadržajnu i izražajnu osobinu lirskog izraza.