| Žanr | Beletristika - Hrvatska i strana književnost - Poezija |
| Izdavač | Matica hrvatska |
| Prevoditelj | Grupa prevoditelja |
| Vrsta uveza | Meki |
| ISBN13 | 9789531509633 |
| ISBN10 | 9531509638 |
| Godina | 2012 |
| Broj stranica | 168 |
| Format | 17 cm |
| Obavijest | knjiga nije dostupna Obavijesti me |
Preveli Dobriša Cesarić, Bulczú László, Vladimir Nazor, Mihovil Kombol, Zoran Kravar, Dragutin Tadijanović i Viktor Žmegač; priredili Zoran Kravar i Viktor Žmegač Svestranost i snaga Goetheove lirike najveći su događaj u povijesti europskog pjesništva u razdoblju antiklasicizma i romantizma, u epohi u kojoj doista nije nedostajalo velikih pjesnika. Hölderlin, Shelley, Leopardi, Lamartine i Puškin bili su Goetheovi suvremenici. No upravo usporedba s tim liricima uvjerava nas u čemu je nenadomjestivo značenje stvaralačke univerzalnosti, koja je prema nekim shvaćanjima u europskoj estetičkoj predaji jedno od znamenja klasika, klasičnog autora. Proširi li se, uvjetno, korpus lirike poetskim vrhovima u monolozima i dijalozima Fausta, Mefista i Margarete, utemeljeno se stvara predodžba o snopu pjesničkih energija u kojima su virtualno sadržane odlučujuće lirske težnje cijeloga stoljeća. I tako raznorodni autori poput Heinea i Baudelairea, da spomenemo samo najosebujnije pjesnike postromantičkog naraštaja, mogli su se prepoznati u Goetheovu univerzalizmu. Viktor Žmegač