Semjon Hanin - Djelomično tu

Izabrala, koncipirala i prevela s ruskog Mateja Jurčević Haninove pjesme cˇesto c´e biti temeljene na oneobicˇavanju nekog svakodnevnog mikro-događaja ili pojave, nerijetko uz specificˇni paralogicˇki, apsurdu inklinirajuc´i okvir. Asistirat c´e mu hiperbola, groteska i realizirana metafora. Tehnicˇko i mehanicˇko ravnopravan su entitet u njihovom svijetu, bilo da je rijecˇ o digitalnoj sferi, ili analognoj aparaturi. Ideja tijela kao stroja jedan je od njihovih metaforicˇkih temelja. U protagonista je tako ugrađen scuba stroj, a od svijeta ga dijeli skafander od kozˇe. Ova opcˇinjenost nezˇivim predmetima protezˇe se i na najintimniju sferu: spavali smo s iglicom u postelji / a ujutro smo ustali izbodeni i zajedno s cˇajnikom pisˇtali, rec´i c´e u opisu odnosa, u drugom sastavku srca su izrijekom oznacˇena kao umjetna, a i rastanak ljubavnika prelomljen je kroz cˇovjek-masˇina prizmu: rucˇica mlinca za kavu stegnuta je / u oprosˇtajnom stisku. Citatom se mozˇemo posluzˇiti i pri pokusˇaju uopc´avanja: nastupilo je stoljec´e mikrovalnih, dosˇla je epoha / teflona. Dionicima Haninovog pjesnicˇkog univerzuma mozˇda je zaista tako, u okrilju tehno-utopije (ili distopije), uspjelo pobjec´i od sudbine. Opetovano se također u pjesmama javljaju motivi vode, ponekad zabljesnu toponimi boemsko-umjetnicˇke Rige (bar Chomsky) i druge prepoznatljive gradske vedute, a Haninove su stihovne vratolomije redovito humorno obojene i podvucˇene bockavom ironijom. Njegovo mijesˇanje registara, jukstaponiranje i kontrastiranje afektivnog i rutinskog, uzvisˇenog i banalnog, distanciranog i zaigranog, rezultira dinamicˇnim kompozicijama snazˇne geste i zvucˇne fraze. Pjesmama cˇiji glas u kontekstu pjesnicˇkog polja u kojem se ovaj prijevod pojavljuje rezonira kao razglednica iz osjetno drukcˇije fundirane tradicije – zˇivo i recepcijske rutine lisˇeno. Tocˇno u tom je nuzˇnost slicˇnih, josˇ uvijek nazˇalost suvisˇe rijetkih izdanja. Marko Pogacˇar