Mate Sušac - Aleluja za Arijela

Autor se u ovom djelu namece visokom zrelošcu pjenika. Ovom poezijom Sušac traži odgovore o smislu covjecje opstojnosti; od pocetka zbirke pjesnik umuje: poezija ce znati što je istina, a istina nikada nece iznevjeriti poeziju. Istine poezije i istine života Sušcu su komplementarni pojmovi. U cijeloj zbirci pjesnik razrješava suštinske relevantne pojmove. Gotovo su romanticarski metaforizirani motivi: ljudsko srce, majka, domovina, san, žudnja, smrt, grob.
Toplo se doimlju motivi iz djetinjstva (i sela) koje pjesnik vješto izražava svježim pjesnickim slikama ( krava s plavim ocima, kamenjar, tipicna flora i fauna).
U Arijelovoj domišljatosti pokazuje se pravi pjesnik: snažne slike, dinamika, dijaloška i dramatska napetost, lirizirana narativnost.
Pjesme, posredstvom tajanstvenog Arijela, sintetiziraju brojna osobna razmišljanja (Aleluja za Arijela), proživljeno i filozofski metaforizirano ulaze u bit vlastitim tragovima jer od poezije "svezapocinje".
Pjesnik s Kranjcevicevim natruhama poetski odgonetava znakove ljudske opstojnosti i aktivmno se postavlja spram pustinja, beskrajeva, ljudskih gluposti i praznina.
U ovoj je zbirci Sušac išao smiono i ironicno do kraja, "svoje caše ispijao do dna",makar je u dubini ljudskog bitka, mutnih ociju, otkrivao nemoc odgonetnuti covjeka do kraja. Ali bar se ponadao: "Sve ce nam jednom biti jasno, jednom ako dodemo do zvijezda.
Zbirka je podijeljena u cetiri tematska ciklusa: ALELUJA ZA ARIJELA, A.GE...EMU, RAZDOLJIMA SJECANJA, ODLAZAK PATRIJARKA.