Camilo J. Cela - Košnica

Prosinac 1943. Madrid bruji životom. Neposredno nakon kraja Građanskog rata stanovništvo se još uvijek hrva s posljedicama: racionirana raspodjela hrane, slabo ili nikako plaćeni poslovi, zabrana slobode govora i život u strahu. U takvom gradu mračne i uznemirujuće atmosfere preživljavaju njegovi stanovnici – sitni krijumčari, tvornički radnici, konobari, homoseksualci, sušičavci, umjetnici, udovice, siromašne djevojke, svodnice… i čekaju da se dogodi nešto veliko.

Kavana doñe Rose i bar Celestina Ortiza mjesta su interakcije redovitih gostiju i onih koji slučajno navrate. Odande pripovjedač slijedi svoje likove po ulicama Madrida, kafićima, kinima, stanovima i prenoćištima i zahvaća samo kratke trenutke njihova života, kratke razgovore i radnje, prikazujući njihovu bijedu, ljubav i strast, glad, frustracije, ljubomoru, pohlepu i sitna zadovoljstva. U interakciji likova, koji su poput pčela ukošnici, gradi se slika španjolskog društva.

U ovom inovativnom romanu strukturiranom poput niza na prvi pogled razbacanih i nepovezanih poglavlja, Cela je na maestralan način spojio tradiciju španjolskog realizma i modernizma. Vjeran dokument jednog vremena, ali i gorka egzistencijalna kronika, Košnica se i danas smatra najboljim španjolskim romanom iz razdoblja nakon Građanskog rata.

Camilo José Cela (1916. – 2002.) najpoznatiji je španjolski pisac druge polovine dvadesetog stoljeća. Objavljivao je poeziju, priče, članke, putopise i romane. Rođen je u Iriji Flaviji u Galiciji kao najstarije od devetero djece u obitelji više srednje klase. Studirao je pravo u Madridu do izbijanja Španjolskoga građanskog rata 1936. u kojem se borio na Francovoj strani i u kojem je teško ranjen.

Nakon rata radio je kao cenzor. Književnu slavu doživio je zahvaljujući romanu Pascual Duarte i njegovi zločini (La familia de Pascual Duarte, 1942.) kojim je započeo nov smjer u poratnoj španjolskoj pripovjednoj prozi, tzv. tremendismo (opis patološkog nasilja u bolesnoj društvenoj i obiteljskoj sredini). U romanu Košnica (La Colmena, 1951.) neorealistički je opisao život poratnoga Madrida 1943. Najglasovitiji mu je putopis Put u Alcarriju (Viaje a la Alcarria, 1948.).

Jedan je od pet španjolskih nobelovaca i jedini koji je Nobelovu nagradu (1989.) dobio za roman.