Bernard Schlink - Ljubavne međuigre

Zbirka od sedam pripovijedaka Bernharda Schlinka, nazvana Ljubavne međuigre, može se pohvaliti izborom vrlo intrigantnih tema, iznimno poticajnih za rasprave. Bavi se intimnim, ljubavnim i obiteljskim vezama među ljudima, s osobitom usredotočenošću na situacije u kojima je nešto pošlo po zlu. Istražuje zašto je došlo do problema i što ljude čini nesretnima, nastojeći navesti čitatelja da zauzme stajalište i proglasi krivca. Većinom se kao ishodište problema pokazuju prešućene stvari i mračne tajne prošlosti te je temeljna poruka (i pouka) ove knjige da su iskrenost i tolerancija temelj sretna obiteljskog života.

Deziluzije

Perspektiva je svih pripovijedaka usko vezana uz muškog protagonista (koji je ponekad i pripovjedač), gotovo redovito bez dodijeljena osobnog imena, čime se umanjuje njegova udaljenost od čitatelja. Iako se isti lik nikad ne javlja u više pripovijedaka, opetovanje slične vizure upućuje da su protagonisti oblikovani prema istom modelu i da uvelike odražavaju stajalište i iskustva autora. Svi su materijalno situirani i uspješnih karijera, ali neuspješni i razočarani u intimnim vezama. Često su poodmaklih godina (ili tijekom pripovijetke stasaju do njih) te je s tim povezana i depresivnost starosti, odnosno gorčina i žaljenje zbog propuštenih životnih prilika.

U zaokupljenosti preljubima i ljubavnim, i općenito ljudskim, deziluzijama, Schlink daje realistički prikaz dosadne životne rutine, beskonačnih i iscrpljujućih bračnih svađa i pritajene netrpeljivosti, ružnoće kompromisa te slabosti karaktera i nedefiniranosti želja i osjećaja, koje ljude navode na pogrešne korake. Dotiče se teme opsesije, seksualne ucjene, aproprijacije židovske imovine za Drugoga svjetskog rata, (ne)mogućnosti ljubavne veze Nijemca i Židovke (u suvremeno doba), važe težine političke izdaje i bračne nevjere, kao i seksualnog i financijskog iskorištavanja.

No, dobre teme i bogato životno iskustvo nisu dovoljni da od knjige nastane i iznimno umjetničko djelo. Schlink je slab pripovjedač, koji se u oblikovanju pripovijedaka oslanja na model realističkog romana. Pritom zanemaruje činjenicu da iste stvari ne funkcioniraju jednako u romanu i u pripovijetki. Pokušaji da pripovijetkom obuhvati dugo razdoblje — godine i desetljeća — nužno ga odvode u sumarno, poopćeno i površno pripovijedanje bez draži. Kronološki prateći likove iz godine u godinu, činovnički suho bilježi važne događaje iz njihovih života, što rezultira nasumično sklepanim izvještajima. Po uzoru na realističke romane, koji definiraju likove socijalno, psihološki i fizički, i Schlink nastoji naznačiti različite aspekte svojih likova, ali, štedeći vrijeme i stranice, umjesto da njihove osobine prikazuje, on ih proglašava, s naivnim uvjerenjem da ih je dovoljno samo imenovati i pobrojati.

Nefunkcionalni detalji

K tome, gubi se u nevažnim, nefunkcionalnim detaljima, koji priču nepotrebno razvodnjuju, očito nesvjestan važnosti ekonomičnosti motiva i čvrste kompozicije, koju traže male forme (kao što je pripovijetka). Brojna su mjesta koja niti podupiru priču i njezinu ideju, niti pokušavaju iskupiti svoje postojanje poetičnošću ili duhovitošću. Schlink ne zna odabrati karakteristične, indikativne detalje/situacije/geste/rečenice, u kojima se ogleda cjelina i koji otkrivaju bitno, odnosno sve. Nedostatak osobnih i oštrih, autorskih, zapažanja očituje se u dosadnim i blijedim opisima. Kad opisuje neko mjesto, daje ga u tako konvencionalnim, općenitim i grubim crtama da ono i nakon opisa ostaje neodređeno i neokarakterizirano. Isto se događa i s likovima, koji se svojim proizvoljno dodijeljenim osobinama, s kojima nisu srasli, ne uspijevaju diferencirati, pa im nedostaje životnosti.

Autor je očito bio više zaokupljen moralnim poukama nego stilom. Književnost ne tretira kao slobodnu umjetnost, nego je želi uporabiti u praktične, životne svrhe. Pripovijetke mjestimice ostavljaju i prilično neugodan tračerski dojam, naime kad težnja za presudom prevagne nad težnjom za razumijevanjem.

Naslov Ljubavne međuigre zapravo posve pogrešno upućuje na hedonistički lak i lepršav pristup ljubavi, moralni relativizam i izmjenu partnera kojom su svi sretni i zadovoljni. Nema ni traga vedrini, ni ironiji, a i (gorak) humor nalazimo samo u tragovima (u samo jednoj pripovijetki: Grašak šećerac). Ljubav je shvaćena kao vrlo važna i ozbiljna stvar, pa joj se i pristupilo na dosljedno ozbiljan način.

Nažalost, Schlink je propustio priliku da od pregršta zanimljivih tema stvori i stilski dojmljivo i nezaboravno djelo.

Svjetlana Sumpor