Leonardo da Vinci - Renesansne misli

Leonardo da Vinci (1452. – 1519.) stvorio je velika slikarska i kiparska djela prodirući u dotad neistražena područja prirode i ostvarujući skladnost ljepote i istine. Znamenite su njegove intuicije o geološkim formacijama i predviđanja o svemirskoj katastrofi, pokušaj mehaničkog leta, (zabranjeni) studij anatomije na ljudskim leševima i bezbroj tehničkih projekata. Pritom nije zaboravljao praktične potrebe sredine, što je također bilo u skladu s modernim poimanjem humanističkog razdoblja (primjerice zamisli o irigacijskim sustavima, o modernom gradu, o fortifikaciji za obranu Mletaka od Osmanlija na Soči).

Ovi Leonardovi spisi, iz kojih se obično izdvajaju manji sastavi, poput basni (favole), šala (facezie), bestijarija (bestiario), duhovitih zagonetki (indovinelli) i proročanstava (profezie), obuhvaćaju zabilješke najrazličitijeg sadržaja i značenja (zapisanih zdesna nalijevo, kako bi se čitale pred zrcalom), popraćenih izvanrednim crtežima i skicama.

To je, zapravo, jedan golem "dnevnik" mislioca, znanstvenika i umjetnika. Poetsku snagu imaju njegovi lapidarni aforizmi ili zapažanja o prirodi, umjetnosti, znanosti, elementima, osobito o vodi, pa o promjenama zemaljskog reljefa, o čudovišnim nemanima iz pradoba (koje nije smatrao mitološkim bićima), tajnama ljudskog tijela i prijeporima počela.