Žrtva

Roman "Žrtva" je kao prvi cjeloviti roman Janka Matka uzvitlao veliku prašinu jer se radilo o poznatom , a istovremeno zataškavanom skandalu kad je grof Stipe (Stjepan) Erdӧdy u svoj dvorac u Jastrebarskom , zaljubivši se, fasciniran njenom ljepotom, dao dovesti prelijepu mladu seljakinju Ljubu Kraljević (vjerovatno nije autentično ime). Nju su naučili manirima i gospodskom ponašanju, dvije guvernante su je podučavale stranim jezicima , a sa grofom je proputovala velik dio Europe i Sjeverne Afrike. Postala mu je s vremenom ljubovca , ali nikad nije zaboravila svoje selo i cijelo je vrijeme financijski pomagala ne samo svoju obitelj već i čitav kraj. Strogi zakoni sela i seoskog starješine prezreli su je i okrivljavali dok ne spere ljagu i povrati čast svom imenu i rodu. Tako ipak donosi odluku, napušta grofa , vraća se na selo da se uda za svoju staru ljubav Vlatka , koji je u međuvremenu godinama teško radio u Americi i vratio se njoj , sve joj oprostivši. Ljuba nehotice doznaje da se je i njena mlađa sestra Kata, u međuvremenu zaljubila u Vlatka i čini strašnu i posljednju žrtvu...
Matko se ubraja među rijetke pisce koji su znali naći put do široke čitateljske publike. Ponajprije ga je zanimala priča vezana za hrvatski narod i svaki je njegov roman fabulativno zasnovan na istinitom događaju, no oblikovan tipičnim karakteristikama trivijalnoga sentimentalnog ili pustolovnog romana.

Janko Matko (20. 5. 1898 3. 8. 1979) pripovjedač, najznačajniji predstavnik tzv. pučke književnosti. Rođen je u Brleniću kraj Krašića. Polazio je franjevačku gimnaziju u Vukovaru. Zbog slomljene noge i neprilika I. svjetskog rata prekinuo je školovanje, izučio urarski, optičarski i draguljarski obrt u Vukovaru, potom živio u Rijeci, a od 1923. u Zagrebu. Tu počinje obnašati različite dužnosti u kulturnom društvu "Hrvatski radiša" te vodi vlastitu urarsku radionicu. Godine 1932. postao je predsjednik pjevačkog društva "Zvonimir". Prvu pripovjest Doći ću kući, majko, za Božić objavio je još 1917. u vukovarskim "Sriemskim novinama", a 1938. prvi (Žrtva) od dvadesetak romana (tri su izašla posmrtno) kojima je tematikom iz nacionalne povijesti, domoljubljem i duhovnom religioznošću privukao naraštaje hrvatskih čitatelja. Sam je napisao dramatizacije svojih romana Moć zemlje, Tajna i Pokajnik, a Fotezova dramatizacija Žrtve izvođena je na više pozornica.