Kim Edwards - Kći čuvara uspomena

Snijeg je počeo padati nekoliko sati prije nego što su počeli trudovi. Na tamnosivom nebu kasnog poslijepodneva isprva je zalepršalo tek nekoliko pahuljica, zatim čitavi rojevi koji su gonjeni vjetrom stvarali virove na rubu njihova širokog prednjeg trijema. On je stao pokraj nje kod prozora i gledao kako vjetar u naletima donosi snijeg, okreće ga, a onda iznenada pušta da lagano padne na tlo. U cijelom su se susjedstvu upalila svjetla, na stablima se zabijeljele gole grane.On se nakon večere odvažio izaći u dvorište po cjepanice koje je prošle jeseni naslagao uza zid garaže. Dok je prelazio kolnim prilazom, gazeći po snijegu što mu je dopirao do pola listova, osjeti kako ga šiba svjež, hladan zrak. Skupio je cjepanice, otresao s njih nježne bijele kapice i odnio ih u kuću. U željeznoj se rešeci na ognjištu triješće za potpaljivanje začas upalilo i on je neko vrijeme prekriženih nogu sjedio na klupici kamina, dodavao cjepanice na vatru i gledao kako plamen plavičastih rubova pleše svoj hipnotički ples. Vani, u noći, snijeg je nastavio tiho padati, blještav na mjestima osvijetljenim uličnim svjetiljkama....