Aleš Šteger - Katkad je siječanj usred ljeta

"Ales Šteger, autor originalnog putopisa, iz lugova poezije ovaj put otputovao je u predjele proze. Od poezije, s kojom se još prije nekoliko godina omilio slovenskim kriticarima i postao ime među citateljima, sacuvao je stil, leksik, liriku; sustav cijeloga djela zapravo je sustav poezije vise nego proze. Prijelaz je uspio. Netko se mozda i ne sloz sa mnom (mozda cak ni autor), ako kazem da je u ovom djelu proza plemenitija od poezije koju smo citali u proslosti.
Matejka Grgic, Primorski dnevnik

Kronologija peruanskog puta, naime, stvarno diktira pripovjednu dramaturgiju, slike s putovanja, inače temeljni tekstualni materijal, gotovo bez iznimke mijenjaju se u sredstvo pjesnikove autorefleksije, koje je, kako se čini, prava tema pripovijedanja. Putovanje kroz stranu zemlju zato sugerira svoju arhetipsku simboličnu dimenziju: riječ je o putu kroz nepoznanice pjesničke duše, kojoj stranost i magičnost empiričnog Perua nude odgovarajući „uzgon“ ili poticaj za autopsiju.
Vanesa Matajc, Delo

Međutim, ako je u žanru mnogo djela, onda su i selekcija i konkurencija uvijek oštrije. Šteger je, kao lijeporječivi „putopisac“ napravio odličan presjek. Putovanje uspoređuje s pjesnikovanjem: to su po njemu još nenapisane pjesme, makar su na putovanju nazočne – mora odmaknuti vrijeme da bi mogle biti zapisane, drži pjesnik. Šteger putovanje doživljava kao poeziju (svoju i tuđu), koja već postoji, i kao poeziju, koju putovanje upravo sada piše.
France Forstnerič, Večer

Za Štegerovo djelo možemo reći ne samo da je putovanje kroz Peru, nego i putovanje u sebe. Štoviše: putovanje iz sebe prema van u potrazi za vlastitim identitetom pri suočavanju s neznanim i neobičnim usudima i krajevima. A mračno egzotični Peru je zato, kao što proizlazi iz autorovih zapažanja, za čitatelja kao svježe otkriveni svijet. S jednakim pravom knjigu bismo magli nazvati i pričom mladoga intelektualca, tražitelja smisla života, zgroženoga besmislom i kaosom suvremenog svijeta, s kojim se ne identificira, nego prema njemu čuva – što ga osobito odvaja od pisaca njegove generacije – etičku distancu.
Zvon"