L. Paljetak, N. Vorobjova - Četveroručna sonata

Natalija Vorobjova i Luko Paljetak kroz devet poglavlja romana, od kojih svako ima žensku i mušku stranu, opisuju odnos dvoje ljudi koji se posve slučajno upuštaju u ljubavni trokut, koristeći tjelesnu ljubav natopljenu strašću kao jezik i način komunikacije.
Pišući o ženi »koja je mijenjala države, zanimanja i muževe«, koja je napisala »sedam knjiga od kojih pet zbirki poezije« prije nego li je susrela Njega, koja je prevoditeljica, filmska glumica i pjesnikinja, koja strasno voli »zabranjenog« muškarca, Vorobjova je dubinski zasjekla u žensku prirodu. Britkim jezikom prikazan je u romanu ženski pogled na Njega kao onoga kojega muče proturječja, »boležljiva supruga, brak koji je trajao u nedogled, uspješna, ničim neukaljana karijera i potpuno novi dosad ne iskušani osjećaj«. 
U Četveroručnoj sonati ljubavni čin je i čin filozofije, čin mišljenja, stvaranja. Kako su se isprepletali tijelima u »svili njenih plahti« u početnim poglavljima tako su se tijekom romanesknog vremena, jedan muškarac i jedna žena, isprepletali mislima. Luko Paljetak kao onaj koji gleda muškom perspektivom znatno se više nastojao kroz tekst uvezati i pronaći zajedništvo s Onom koja je »izronila iz šampanjca na prijemu u veleposlanstvu Rusije« gdje je bio pozvan i ON, »uspješan političar i diplomat«. Prikazuje stoga Paljetak preobličavanje i transformiranje muškoga lika koji zbog javnosti i straha od vlastite emocije izlazi iz ljubavnog odnosa da bi vremenom postajao svjestan sudbinske povezanosti s Onom od koje je otišao, Onom koju više nema.