László Krasznahorkai - Sotonski tango

"Sotonski tango" prvi je roman Laszla Krasznahorkaia, objavljen 1985. godine, kojim je odmah na velika vrata ušao u vrh mađarske književnosti. Te je jeseni cijela mađarska kulturna javnost raspravljala o prvijencu koji je u kratkom vremenu postao klasikom.

Godine 1994. kultni mađarski redatelj Béla Tarr, s Krasznaihorkaiem kao scenaristom, snimio je sedamipolsatni film istoimena naslova koji također postaje remek-djelom filmske umjetnosti.

Stanovnici propalog, oronulog "kolektivnog gospodarstva", smještenog u blatnoj pustopoljini ruševina austrougarskog carstva i poslijeratnoga komunističkog režima, provode dane ne radeći ništa, smišljajući kako pobjeći iz bijede i siromaštva na neko bolje mjesto.

Tijekom olujne kišne i hladne noći mještani se sastaju u zadimljenoj krčmi („užasno leglo grijeha“), uza zaglušujuću graju i psovke, gdje se rakija pije na čaše, a vino na boce, gdje se pred jutro pleše čardaš, ali i tango, i nestrpljivo iščekuje Irmiás, žbir i prorok. Ali u toj apokalipičnoj noći nestala je i djevojčica Estike. Nakon predane zajedničke potrage, nalaze je mrtvu u ruševinama dvorca Weinkheim.

Pritisnuti krivnjom, spas potraže u Irmiásevu prijedlogu da mu predaju svu ušteđevinu, a da će on za njih izgraditi novi život: "Stoga sam odlučio, iskoristivši trenutačnu mogućnost, skupiti nekoliko ljudi i osnovati jedno uzorno seosko gospodarstvo koje će osigurati egzistenciju i držati na okupu tu malu skupinu izvlaštenih, odnosno… razumijete, je li?… osnovat ću mali otok s nekoliko ljudi koji nemaju što izgubiti, otok na kojem će prestati izrabljivanje, gdje ćemo živjeti jedni za druge, a ne jedni protiv drugih, gdje će svi moći s večeri spustiti glavu na jastuk u obilju i spokoju, u sigurnosti i ljudskom dostojanstvu…"

***

... prostor je romana opet jedan svijet, i... taj je svijet – preko svojih likova – bogato raščlanjen, slojevit, hijerarhiziran, od svakodnevnih radnji do snova i fantazmagorija, od univerzalnoga poretka preko jednostavne ponovne proizvodnje života i društvenog mjesta sve do etosa ljudskog dostojanstva i nedostojnosti. ... Sotonski tango epohalno je djelo.

Sándor Radnóti

Knjiga koja tišti i ujedno duboko diše: živo je biće, kao svaka prava epika.

Péter Balassa

Neiscrpna i klaustrofobična proza, prepuna dugih, napetih, krivudavih rečenica koje su poput tantalizirajućeg užeta raspete između banalnosti i apokalipse, autora smješta u europsku tradiciju Becketta, Bernharda i Kafke.

The Independant 

"Sotonski tango" čudovišan je roman: gust, pametno strukturiran, često zadivljujući, i opsjednut privlačnom vizijom – ali svejedno je čudovišan... Njegovo značenje posve je opipljivo.

The Guardian

Ne postoji ništa slično u suvremenoj književnosti.

The New York Times Book Review

László Krasznahorkai (Gyula, 1954.) najvažniji je suvremeni mađarski autor, dobitnik brojnih priznanja i nagrada: od Nagrade József Attila ( 1987.), Nagrade Sándor Márai (1998.) do najvišega mađarskog državnog priznanja za književnoumjetničko stvaralaštvo, Nagrade Kossuth 2004. godine.

Zadnjih nekoliko godina cjelokupna svjetska književna javnost prepoznala je ovog iznimnog autora, djela su mu prevedena na mnoge jezike, kritika ga neumoljivo hvali, 2014. godine dobitnik je Nagrade Vilenica i Nagrade America za književnost, a 2015. Međunarodne nagrade Man Booker za cjelokupni književni opus.