| Žanr | Beletristika - Hrvatska i strana književnost - Kriminalistički i Thriller |
| Izdavač | Hena Com |
| Prevoditelj | - |
| Vrsta uveza | Meki |
| ISBN13 | 9789532590340 |
| ISBN10 | 953259034X |
| Godina | 2010 |
| Broj stranica | 138 |
| Format | 21 cm |
| Obavijest | knjiga nije dostupna Obavijesti me |
Čije su kosti pronađene u pepelu spaljena broda – jednako se pitaju mještani Podgomilja, mjesna policija i inspektori u Zagrebu kojima se, iznenada, na stol sliježu zahtjevi dviju strankinja koje tragaju za nestalim muževima?
Radi li se o osobi koja je svojom voljom legla u za oganj spremljenu barku, ili je pak posrijedi ubojstvo... zagonetka je koju de čitatelj otkrivati pratedi životnu priču bokeljsko-dubrovačkog kapetana, bezdušnog i gramzljivog, s jedne, a paranoičnog i ranjivog, s druge strane, koji zapovijeda brodovima i ljudima, izlažudi sebe i njih opakim rizicima. U ovom romanu, baš kao i u oluji na oceanu, kovitlaju se fikcija i fakti, susredu se likovi najraznovrsnijih etničko-kulturnih identiteta... zbiva se zločin „upakiran“ u jedan dalmatinski drevni običaj – da bi se „štiva“ nad životnom pričom središnjeg lika zatvorila događajem koji ga je učinio kolateralnom žrtvom njegove mistifikatorske histerije.
Stjepo Martinović (Duba Konavoska, 1945.), po obrazovanju filolog i politolog, a po vokaciji (i dvjema trećinama radne biografije) novinar, dugogodišnji reporter, komentator i urednik u izdanjima nekadašnje Vjesnikove kuće, beletristike se latio tek u ranima (svojim) šezdesetim – da ne bi, kako sâm objašnjava utjecanje Kaliopi i Polihimniji, nezabilježene ostale stotine priča što ih je čuo ili na druge načine o njima doznao, a koje je desetljećima “nosio u glavi” da bi im jednom (možda) podario pisano ruho. Već prvom zbirkom pripovjedaka Oči svete Lucije Martinović je – kako stoji u obrazloženju nagrade „Slavić“ za 2009. godinu – podigao literarni spomenik ljudima i regiji iz koje potječe, afirmirao slojevitost i kompleksnost konavoskog ambijenta... ispisavši iznimno vrijedan literarni prvijenac. Kap krvi s lovorova lista treći je njegov naslov – nakon prvih sedam “konavoskih priča” i romana Okovani snima – kojim autor ispisuje svojevrsnu dužničku poslanicu onima od kojih je zapisane i interpretirane priče čuo i koji su mu prenijeli strast prema (jednako izgovorenoj i napisanoj) mediteranskoj storiji u kojoj se prelamaju vječni srazovi erosa i tanatosa.