Igor Rogina - O dva madeža na vratu

Mladi osječki pisac unosi u recentnu hrvatsku pjesničku produkciju svoj specifični način poetskoga govora i temu sasvim osobne životne traume. U svom tjeskobnom poetskom dnevniku razlaže svojevrsnu kronologiju smrti majke te iznosi "autopsiju" vlastitoga osamljeništva i osjećaja izopćenosti. Pjesme su često ispisane u proznoj formi, a pokatkad su fragmentarne, svedene na trenutačna i krajnje izoštrena zapažanja, na lucidan i munjevit pogled u vlastito sebstvo. Ovaj samogovor Igora Rogine predstavlja precizno i beskompromisno poetsko zasijecanje u samu ranu jednoga postojanja, u onu crnu i neuljepšanu bit života koja može biti dešifrirana jedino kroz bol.