Tomislav Sabljak - Njihovi osamljeni gospodari

Nova knjiga novela, pripovijedaka i kratkih priča Tomislava Sabljaka Njihovi osamljeni gospodari – petnaest horora iz 1945. osvjetljuje našega autora kao pripovjedača u posve drukčijem svjetlu od onih knjiga proza kakve smo do sada poznavali. Istina, književna je kritika uvijek u Sabljakovoj prozi znala isticati melange fikcije i faktografije, znala je ukazivati na njegovo vrlo spretno žongliranje s povijesnim podatcima i svojim izmišljotinama – sa svojom maštom. Odnosilo se to na njegove dosadašnje tri knjige kratkih priča. No i iako su i one bile jednim dijelom natpoljene posve određenim povijesnim zbivanjima – mislimo u prvom redu na ona zbivanja koja nas tješnje povezuju sa surječjem Drugoga svjetskog rata i njegovih strahotnih posljedica na našem tlu – nova Sabljakova knjiga Njihovi osamljeni gospodari, njegovih petnaest horora iz 1945. posve nas nesmiljeno uranjaju u ratno i poratno nevrijeme prijelomnih događaja iz 1945., pokazuju, odnosno na temelju pronađenih dokumenata i povijesnih činjenica, autobiografskih i obiteljskih tjeskobnih doživljaja, sjećanja i uspomena kao da nas vraćaju u ta kataklizmička vremena u kojima je život zaista bio beznačajan, njegova se vrijednost nepodnošljivom lakoćom znala prodavati i s njom se bez suda i sudišta manipuliralo na vrlo različite načine kojih su strah, smrt i ubijanje bile osnovica povijesno-političke zbiljnosti. Sabljak je neumoljiv i žestok kritičar toga vremena ubijanja nasumce, ali i kao svjedok toga vremena iznimno osjetljiv, uza sve životne grubosti i gubitke, lirski prodahnut i obilježen nestankom i smrću vlastita oca. Pa ipak, nije to samo i isključivo hommage njegovu ocu, to je teška knjiga što duljih, što kraćih proza koje svjedoče o zlu jednoga nevremena, koje svjedoče o takvim gadostima i grozotama kojih zadah trulosti, oskvrnuta dostojanstva čovjeka i nesuđenih zločina i zločinstava još danas osjećamo s gnušanjem i prijezirom kao povijesno nedovršene priče.