Kahlil Gibran - Nevjeste lugova

Otac joj je umro dok je bila u kolijevci, a majka joj je umrla prije no što je zašla u desetu godinu života. Ostala je siroče u kući jednoga siromašnog susjeda koji se izdržavao sa ženom i malom djecom plodovima s farme izolirane u lijepim libanonskim planinama. Otac je umro ne ostavivši joj ništa osim svoga imena i jedne straćare podignute medu orasima i topolama, a majka je umrla ne ostavljajući joj ništa osim suza očaja i poniženja siročeta, tako da je poslala tuđinka u vlastitome zavičaju, usamljena medu tim visokim stijenama i isprepletenim stablima. Svakoga jutra bosonoga je gazila rosu za kravom prema kraju doline gdje je bila obilna ispaša, sjedala u sjenku pod granjem pjevajući s pticama, skačući s potocima, zavideći kravi na obilnoj hrani, promatrajući rast cvijeća i lepršanje leptira.