Virginia Woolf - Kuća duhova i druge priče

Kuća duhova i druge priče
Žanr Beletristika - Hrvatska i strana književnost - Kratka proza
Izdavač Mala Zvona D.O.O.
Prevoditelj Sanja Lovrenčić
Vrsta uveza Meki
ISBN13 9789537760250
ISBN10 9537760251
Godina 2012
Broj stranica 156
Format 20 cm
Obavijest knjiga nije dostupna Obavijesti me

Premda je dovršila relativno mali broj kratkih priča, Virginia Woolf se za cijeloga svojeg književnog života povremeno vraćala toj formi. Upravo se u kratkim pričama – „Znak na zidu“ iz 1917. i „Park Kew“ iz 1919. – počela baviti formalnim eksperimentima toka svijesti i razvijati impresionističku tehniku pisanja. Mnogi motivi, ključne teme, pa čak i neki likovi njenih romana, poput para Dalloway, nalaze se i u njenim kratkim pričama. 

Vjetar huji uz drvored. Stabla se saginju i svijaju na ovu i na onu stranu. Mjesečeve zrake divlje pljuskaju i prolijevaju se u kiši. No zraka svjetiljke pada ravno kroz prozor. Svijeća gori uspravno i mirno. Lutajući kućom, otvarajući prozore, šapćući da nas ne probudi, sablasni par traži svoju radost. 

„Tu smo spavali“, kaže ona. A on dodaje, „Bezbrojni poljupci.“ „Buđenje ujutro – “ „Srebro između stabala – “ „Gore – “ „U vrtu – “ „Kad bi došlo ljeto – “ „Zimi snježno doba – “ Vrata se zatvaraju negdje u daljini, lupajući blago poput otkucaja srca. 

Bliže prilaze; zastaju na vratima. Vjetar se smiruje, kiša skliže srebro niz staklo. Naše oči se zamračuju; ne čujemo korake pokraj sebe, ne vidimo gospu kako širi svoj sablasni ogrtač. Njegove ruke zakriljuju svjetiljku. „Gledaj,“ on diše. „Čvrsto usnuli. Ljubav na njihovim usnama.“ 

Naginju se, držeći svoju srebrnu svjetiljku nad nama, gledaju dugo i duboko. Dugo zastaju. Vjetar nasrće pravocrtno; plamen se malo savija. Divlje zrake mjesečine probijaju i pod i zid, sastaju i se ostavljaju mrlje na pognutim licima; zamišljenim licima; licima koja ispituju spavače i traže njihovu skrivenu radost. 

„Sigurno je, sigurno, sigurno“, ponosno kuca srce kuće. „Duge godine – “ uzdiše on. „Opet si me našla.“ „Ovdje“, mrmori ona, „spavajući; čitajući u vrtu; smijući se, kotrljajući jabuke na tavanu. Ovdje smo ostavili svoje blago – “ Naginju se, njihovo svjetlo podiže kapke s mojih očiju. „Sigurno je, sigurno, sigurno“, divlje otkucava bilo kuće. Budeći se vičem „Oh, zar je to vaše zakopano blago? Svjetlost u srcu.“