Ivo Andrić - Ex ponto - Nemiri - Lirika

pogovor: akademik Krešimir Nemec
Kao pjesnik oglasio se i nakon rata u svojoj prvoj knjizi Ex Ponto (1918.), koju je književna kritika dočekala s pažnjom i razumijevanjem, označivši je kao »neobičnu knjigu«, u kojoj »pjesnik razgovora sa svojom dušom«. Pisani u ritmičkoj prozi, ti lirski zapisi iz progonstva bili su izraz dubokog razočaranja mladića koji na kraju svjetskog rata samom sebi postavlja pitanje o smislu vlastite egzistencije, sa slutnjom da je on sa svojim bolom, strahom i nemirima samo dio sveopće drame života.
No autorova želja za samozatajom ubrzo se pretvorila u odlučan stvaralački stav, koji je bitno odredio cijelo njegovo književno djelo: zatomiti sebe i u svojem djelu sačuvati jedino »razumijevanje i samilost za sav jad čovjekov«.
Uistinu, nakon Ex Ponta on se kao lirik oglasio još jednom, u Nemirima (1920.), ali je i u njima lirsku ekspresiju već počela potiskivati naracija.