Elif Shafak - Tri Evine kćeri

Nazperi (Peri) Nalbantoğlu pripadnica je istanbulskog visokog društva. Na putu do luksuzne vile uz more, gdje je čekaju muž i prijatelji, skitnica joj otme torbicu. Iz nje ispadne stara polaroid-fotografija triju žena i jednog muškarca, snimljena nekad davno pred Oksfordskim sveučilištem i potakne neželjenu lavinu sjećanja na događaje iz dugo potiskivane prošlosti. Kad napokon stigne na večeru, dok ostali gosti uživaju u sljedovima hrane i raspravljaju o Turskoj na razmeđu Istoka i Zapada, Peri priziva u sjećanje Shirin, Monu i Azura, troje ljudi koji su je izmijenili i neizbrisivo obilježili njene studentske dane. Njih su tri bile Grešnica, Vjernica i Zbunjena, svaka sa svojim poimanjem Boga, vjere i života općenito, a profesor Azur, karizmatična ali i teška ličnost, predavač kontroverznog kolegija o Bogu, prenio im je koliko znanja, toliko i sumnje.

"Tri Evine kćeri" roman je snažnih dihotomija u kojemu se neizbježno sudaraju i isprepliću Istok i Zapad, ateizam i teizam, tradicija i modernitet, bogatstvo i neimaština, multikulturalnost i jednoumlje. Autorici polazi za rukom pristupačnim, lako čitljivim, gotovo lepršavim stilom duboko zaći u neke od najkompleksnijih problema današnjice. Shafak progovara o vjeri, feminizmu, islamofobiji, klasnim razlikama, a tražeći smisao i prirodu Boga, proniče u samu srž čovjeka kao pojedinca koji svoje istinsko „ja“ može spoznati samo kroz prihvaćanje i jasno viđenje „drugoga“.