Ljudmila Ulicka - Sonječka i druge priče

Sjela je na krevet. Krevet je zaškripao. Robert Viktorovič se okrenuo. Iz goleme Sonjine spavacice virila je mala svijetla glava na kratkom vratu. Cura se obliznu, nasmiješi, povuče spavćicu za rukave, i ona lagano spuznu kroz prorez. Pomaknuvši nogu zbacila je na pod pokrivač, ustala, i golema spavaćica lako je kliznula dolje. Kratkim dječjim stopalima otrčala je po hladnom obojanom podu k Robertu Viktoroviču, uzela mu iz ruku konačno pronađeni svitak i, kao da ga je zamijenila sobom, našla se u rukama Roberta Viktoroviča.