Jay McInerney - Sjajna svjetla, velegrad

Sjajna svjetla, velegrad
Žanr Beletristika - Hrvatska i strana književnost - Klasični & suvremeni romani
Izdavač Fraktura
Prevoditelj Dragan Koruga
Vrsta uveza Meki
ISBN13 9789532660456
ISBN10 9532660453
Godina 2008
Broj stranica 218
Format 20 cm
Obavijest knjiga nije dostupna Obavijesti me

Bezimeni junak romana "Sjajna svjetla, velegrad" preko dana je kontrolor činjenica jednog uglednog newyorškog magazina. Noću se pretvara u kokainsko-partijanerskog ovisnika iz manhattanskih klubova. A u zoru samog sebe najviše voli zamišljati kao budućeg pisca. Njegov partijanerski kompanjon misli da u toj aspiraciji ima potencijala. Namještajući ga rođakinji, svog prijatelja opisuje kao - „spoj mladog F. Scotta FitzHemingwaya i kasnijeg Wittgensteina".

U vrijeme kada je pisao „Sjajna svjetla, velegrad" Jay McInerney je radio kao kontrolor činjenica u New Yorkeru. Kada je 1984. roman izašao mediji su ga predstavljali upravo tako nekako („novi Fitzgerald") kako ga je svojoj rođakinji opisao i njegov kompanjon. Kao i rođakinja pred njegovim junakom, i publika je pala pred McInerneyem.

Mladi pisac na prečac je osvojio New York svojim polubiografskim romanom o yupijevskim partijanerskim noćima na Manhattanu. „Sjajna svjetla, velegrad" predstavljao je roman svog vremena. Najednom, rukopisi o mladim ljudima u hiperurbanom okružju postali su među izdavačima najtraženija roba. Skovan je i termin literarnog „brat packa" u koji je Village Voice zajedno s McInerneyem ubacio i Breta Eastona Ellisa i Tamu Janowitz. Ubrzo je nadošla i filmska ekranizacija (s Michael Foxom kao McInerneyevim alter egom), pa naposljetku, sve do kraja osamdesetih, u New Yorku više nije bilo novina bez njegove fotografije, najčešće snimljene u nekom noćnom klubu s manekenkom u krilu.

McInerney je postao partijanerska zvijezda poput Paris Hilton. Kada se 1987. pojavio s Ellisom na nekoj filmskoj premijeri fotografi su bili toliko željni snimiti njega i njegovu tadašnju suprugu, manekenku Marlu Hanson, da su nokautirali Ellisovu djevojku i zatim je u stampedu pregazili.

Jay McInerney nikada se u potpunosti nije oporavio od uspjeha svog debitantskog romana. Krajem 90' i sam je rekao da je sa „Sjajnim svjetlima, velegrada" na neki način izgorio. Godine su, čini se, prohujale u serijskim brakovima s manekenkama, snifanju kokaina s haube Porschea, i ponekom pokušaju bijega iz velikog grada. No ostala je partijanerska legenda. Ostala je legenda o zvijezdi trač rubrika. I naravno - ostao je roman: ujedno i čitak i slojevit, i mekan i oštar.

McInerney je postavio ugaoni kamen američke književnosti osamdesetih. To su mu priznali svi najutjecajniji pisci desetljeća - na čelu s Raymondom Carverom. „Sjajna svjetla, velegrad" dugo je slovio za roman koji je u bitnome odredio i svoju literarnu generaciju, i samo vrijeme koje je opisivao.

No danas se, u tom smislu, ipak bitnijim čini Martin Amisov „Novac", protoyupijevski roman, također objavljen 1984. Iz današnje perspektive McInerney više izgleda kao romaneskni junak osamdesetih, nego kao pisac romana osamdesetih.