Siniša Pavić - Plačeš li to?

Prema kraju stvari postaju ozbiljnije, promišljenije, produhovljenije; ono što je u prvom dijelu romana bilo simpatično bilježenje načina života, u drugom izrasta u filozofiju života; poigravanje s egzistencijalnim ili dokoličarskim zgodama i nezgodama pripovjedačeve obitelji iz prvog dijela u drugom dijelu postaje suočavnaje s najdubljim istinama o ljubavi, životu i smrti. (...) Uviđamo da Plačeš li? Nije tek humoristični roman o bračnom životu, već je, ne pretjerujem, veliki hrvtaski obiteljski roman. (Davor Šišović, Glas Istre) Niska odličnih, humorističnih priča iz obiteljskog života, koje se mogu čitati i kao mali roman, i u kojima muškarci plaču s razlogom. (Davor Mandić, Novi list) Njegovi su najjači aduti neposrednost i jednostavnost autorskog govora, toplina i nježnost kojom je prožeta njegova tužno-smiješna proza, sposobnost da bez okolišanja identificira sve kontroverzije bračnoga života (...), te da, usprkos svemu, pogigne mali, nimalo monumentalan, ali od čvrste građe sazdan spomenik razumijevanju i ljubavi. (Večernji list) "Plačeš li to", osim što bez cenzure razotkriva sirnice koje znače život, kao što su sitni kućni popravci, uživanje u hrani, odnos s rodbinom i si., zapravo funkcionira i kao ljubavna priča u kojoj nema velike dramatike i preokreta, ali koja puca emocijama i posve je daleko od puke rutine i kompromisa, kako se to ponekad njezinim akterima može činiti. (Jagna Pogačnik, Juarnji list) Čudo je skriveno u pisanju, a Siniša Pavić je medu onim piscima koji učvršćuju uvjerenje da nikad neće iščeznuti tajni kanali što spajaju one koji znaju pisati i one koji znaju čitati. Sve je u njegovim pričama tako svakodnevno i lišeno pretencioznosti, ali dok se nižu prozaični prizori iz bračnog života, osjećaš kako te je majstor - a da nisi shvatio ni kad, ni kako - uveo u intimni svijet jednog muškarca, jedne žene i jedne djevojčice, svijet malen i nježan poput Tonkina dlana, a u svojoj običnosti velik i čudesan poput kozmosa. Osjećaš da si uvučen u ljubavnu priču u kojoj nema fatalnosti, dramatičnih obrata i težine u prsima, čija je ljepota u detaljima i koja svakim novim zahlađenjem postaje još toplija. U jednom času shvatiš da je to ta ljubavna priča kakvu odavno želiš i samome sebi. Ivica Đikić