Samuel Beckett - Murphy

Roman "Murphy" (1938) Beckettovo je treće prozno djelo. U njemu je jasno zacrtana problematika koju će razvijati i produbljivati u kasnijim radovima: apsurd i rezignacija, uzaludno protjecanje vremena, nemogućnost komunikacije, samoća u banalnoj svakodnevici, neumitnost propadanja i smrti, a ujedno i humorističan pristup svemu tome.

Protagonist romana, na poticaj djevojke koja ga voli, zapošljava se kao bolničar u psihijatrijskoj ustanovi, gdje ga mentalna poremećenost pacijenata privlači kao alternativni modus svijesti i egzistencijsko utočište. Murphy je preteča tipičnih beckettovskih protagonista: psihički izglobljen, izgubljen u vremenu i prostoru, sveden na golo postojanje.

Razorno sarkastičnim tonom, autor pojedinačnu dramu izvrće u farsu, ali putem jezične igre donosi i paradoksalnu nadu, vjeru u životni instinkt.

Snaga Beckettovih tekstova ne potječe od uprizorenja filozofskih ili socioloških teza, već od ogoljenih slika čovjekove patnje, s kojih je uklonjena maska osjećaja i uvjerenja. Djela su mu prevedena na mnoge jezike i doživjela su neizbrojne scenske adaptacije.