Zoran Roško - Moje noćne more prelijepe su za ovaj svijet

Indie-scena koja njeguje eksperimentalnu inovativnu književnost u Sjedinjenim Američkim Državama i dalje je iznimno bogata. Pisci uključeni u ovaj izbor, mahom mlađi autori, nisu nužno antirealisti ili antinarativisti, no uvijek donose neki pomak - prema fantastici, poetičnosti, bizarnosti, bajkovitosti, nadrealizmu, apsurdu.

Za razliku od postmodernističke faze inovativnosti, jezični efekti, tekstualna istraživanja, pitanja spoznaje i postojanja sada su prožeti afektima, koji nisu nužno osobni, nego na neodrediv način pripadni samome književnom svijetu ili čak tekstu - kao da su same "rečenice" raznovrsna emocijska bića.

Dok su postmodernisti doista često bili zagušivali svoju prozu apstraktnim, teorijskim idejama, a svoje dobre zamisli često trovali prevelikom ironijskom distancom, to više ne vrijedi za nove inovativne pisce; za njih je književno djelo nešto emotivno i intenzivno; više su duhoviti, otkačeni i afektivni, nego cerebralni. U njihovim mutantskim fikcionalnim pejzažima jezik je gotovo biološki događaj, sâm je jezik nepredvidljivo živo biće.

Zoran Roško rođen je 1960. u Šibeniku. Zaposlen je kao knjižničar-informator u Knjižnicama grada Zagreba. Jedan je od urednika u dvotjedniku Zarez te u časopisima Libra libera, Quorum i Tvrđa. Također je urednik na Trećem programu Hrvatskoga radija. Na blogu Roškofrenija (roskofrenija.blogspot.com) okuplja svoje tekstove napisane za razne prigode. Na engleskome ima blogove zoran rosko vacuum player (zorosko.blogspot.com) i man who authored everything on the internet (heisthehe.blogspot.com).

Godine 2002. objavio je teorijsku knjigu „Paranoidnije od ljubavi, zabavnije od zla“ (Naklada MD). Piše teorijske tekstove, eseje i prozu te priređuje tematske blokove za razne časopise. Pred objavljivanjem mu je roman „Ljepota jede ljude“.