| Žanr | Beletristika - Hrvatska i strana književnost - Klasični & suvremeni romani - Strani autori |
| Izdavač | Sysprint |
| Prevoditelj | Tanja Tarbuk |
| Vrsta uveza | Meki |
| ISBN13 | 9789532322170 |
| ISBN10 | 9532322175 |
| Godina | 2008 |
| Broj stranica | 339 |
| Format | 23 cm |
| Obavijest | knjiga nije dostupna Obavijesti me |
Smatram da je uspjeh reći nešto ukratko i radije ću, ako uspijem, reći nešto u sedam riječi nego u dvadeset, jer pokušavam koncentrirati svoju rečenicu u ideju. Dakle, ideju ne treba skrivati s puno riječi, nego je treba izreći u što čistijoj formi. Nastojim reći ukratko što imam i zatim šutjeti. Kad nešto kažem ukratko, u nekoliko rečenica, onda tekst vrlo često ostaje otvoren, a to je ono što me zanima i što mi se sviđa zato što omogućuje više interpretacije, ostavlja više prostora čitateljima. (autor, Vjesnik)
Gospodin Valery je bio vrlo malen čovjek, ali često je skakao uvis. On je to objašnjavao ovako:
—Ja sam kao i visoki ljudi, samo na kraće vrijeme.
No to mu je zadavalo poteškoće.
Zatim je gospodin Valery pomislio da nikada neće dostignuti visoke ako i oni počnu skakati. To ga je pomalo oneraspoložilo. No više zbog umora nego zbog toga, jednog je dana gospodin Valery prestao skakati. Definitivno.
Nekoliko dana poslije izašao je na ulicu sa stolcem.
Popeo bi se na stolac i stajao gore nepomično, promatrajući.
—Ovako sam jednak visokima, ali na duže vrijeme. Samo što
moram stajati nepomično.
Pa ni s tim nije bio zadovoljan.
- To je kao da visoki ljudi stoje na stolcima, samo što se oni mogu kretati - mrmljao je gospodin Valery, pun zavisti, kad bi se razočarano vraćao kući sa stolcem pod rukom.
Onda se gospodin Valery bacio na proračune i crteže. Najprije je pomislio na stolac s kotačima i nacrtao ga....