François Maspero - Balkan tranzit

Sadržaj: ZEMLJA ORLOVA: Zahrđalost Drača; Povratak unatrag: sastanak u Tirani; Korçe: uspomene na jednu francusku gimnaziju • ODISEJEV POGLED: Jedna noć u Florini; Makedonsko sunce; Povratak unatrag: Sarajevska bilježnica; Uhode u Bitoli; Sveti Arhanđeli; Skopje pod udarcem blikade; Tjeskoba u Tetovu • ZEMLJA BEZ OSMJEHA: Bugarski glasovi… i francuski; Philippopoli–Plovdiv; Crno more; Sveti četverokut; Most prijateljstva • RUMUNJSKI KRAJOLIK NAKON ZIME: Zalaz sunca na delti.

Dijelovi razgovora između Rade Dragojevića i Françoisa Masperoa, Novi list, 4. 10. 1999.

Mnogi su se francuski intelektualci angažirali u balkanskim ratovima poput  Alaina Finkielkrauta u Hrvatskoj ili Levyja u BiH. Svi su, u smislu angažmana, nastupali kao da su Sartreovi učenici. Kako to tumačite i gdje je vaše mjesto među njima?
Sartre je u tom smislu doista moj veliki učitelj. Ali ovi filozofi koje ste spomenuli ipak nemaju ništa s tim velikim egzistencijalistom. Kad su oni u pitanju posrijedi je neka druga vrsta rasprave, zanimljive, ali ipak različite od moje situacije. Ne bih htio da se moje putovanje po Balkanu poveže s angažmanom Finkielkrauta ili Levya. Jedino bih izdvojio Paula Gardea, čovjeka koji je sa sedamdeset godina prolazio onim opsanim tunelom za Sarajevo i riskirao svoj život. Njegov je pristup različit od ovih »novih filozofa«, jer problemu u zemljama bivše Jugoslavije pristupa kao svjedok. Njemu se iskreno divim. Moj je jedini angažman u toj priči bila ova knjiga.

Zašto Balkan stalno ima negativno značenje u zapadnoevropskoj javnosti?
Ja osobno ne doživljavam Balkan na tako negativan način. I sam sam svjedok takvih mišljenja. Kad sam putovao Balkanom, svi su mi sugovornici govorili: ’Ovdje smo u srcu Evrope’, dok zapad o Balkanu misli i govori kao o Drugima, drugim ljudima, drugom svijetu. Još jednom ću ponoviti da je moj stav o Balkanu iskazan već činjenicom pisanja ove knjige. Meni su u tom putovanju bili važni susreti, kako sa živim ljudima, tako i s tekstovima o Balkanu iz prošlosti kakav je npr. onaj Johna Reeda o položaju Balkana u evropskim sukobima. Važni izvori bili su mi i tekstovi moga praujaka senatora Paula d’Estorurnelles de Constanta, inače jednog od prvih dobitnika Nobelove nagrade za mir, koji 1914. piše izvještaj za Carnegie fundaciju za mir, i koji završava rečenicom: »Ako ne riješimo te sukobe na Balkanu, izbit će svjetski rat«. I doista, nekoliko mjeseci kasnije rat je i počeo.

Hrvatsku ste u knjizi tek kratko spomenuli. Je li posrijedi neki namjerni plan ili slučajno niste bili ovdje?
Pa, Hrvatska povijesno pripada Balkanu, jer je participirala u Jugoslaviji, ali ujedno pripada i srednjoj Evropi. No, ovamo nisam svraćao, jer me je, naprosto, put odveo na drugu stranu.

Ustvrdite li da je Hrvatska izvan Balkana možda vas nagradi i naš predsjednik?
Ha, ha, ne bih primio nikakvu nagradu ni od Tuđmana ni od Chiraca. Uostalom, već sam odbio jedan orden od Mitterranda.