Ivan Pandžić - Putovi bez postaja & Babilonski pothodnik

Prema Hegelu postoje tri načina razmatranja povijesti: izvorna povijest, reflektirana povijest i filozofijska povijest kao misaono razmatranje povijesti. U ovoj knjizi Pandžić razmatra hrvatsku povijest upravo na ovaj posljednji način misaono, ali ne općenito, psihologijski shvaćeno, nego upravo na način filozofije povijesti. Takav način razmatranja hrvatske povijesti pretpostavlja da se razmatra cjelina, što u ovom slučaju znači svjetsku povijest jer je, kako to Pandžić često naglašava, cjelina istina. Stoga Pandžić promišlja svjetsku povijest i unutar nje hrvatsku povijest kao poseban slučaj te svjetske povijesti. Razmatrati cjelinu kao istinu znači razmatrati Bitak u rasponu od danog Bitka do Totaliteta ili, kako Pandžić više voli reći, u rasponu od povijesti do povijesnosti. Izabravši tako filozofijski razmatrati hrvatsku povijest, autor se samoobvezao na visoku umnost, što nikada nije bilo lako dosegnuti. Prije njega samo su se rijetki u Hrvata usudili na taj način razmatrati hrvatsku povijest, pa ih i Pandžić spominje, kao što su Ante Starčević, Eugen Kvaternik, Julije Makanec, te dakako, Stjepan Zimmermann.