Damir Karakaš - Kino Lika

Karakaševe su priče naime, koliko god čitke i lepršave, dobro dramatizirane i fabulirane, jedan od najuspjelijih pokušaja da se i onaj dio života «o kojem se ne priča», da se i one epizode o kojima je teško bez gađenja pričati i nakon dobre doze alkohola, dakle da se onakve epizode iz života koje svojom nevjerojatnošću nadmašuju svaku literarnu ili filmsku fikciju, pretoče u književnost. Neki su kritičari u Karakaševim pričama nalazili naturalističke elemente, s čime se baš ne bih složio, ali bih se složio da u šest priča koje tvore zbirku «Kino Lika» ima i jako, jako žalosnog, i jako, jako smiješnog. Karakaševi likovi žive na rubu civilizacije, i za svevremenost i vrijednost ovih priča potpuno je nevažno je li poprište radnje Lika ili Makondo.