Josip Mlakić - Živi i mrtvi

Slično kao i u svom debitantskom romanu Kad magle stanu (2000.). koji ga je svojedobno svrstao u sam vrh hrvatske ratne proze, Josip Mlakić (1964.) i u romanu Živi i mrtvi (2002.; drugo dopunjeno izdanje 2008.) - ovjenčanom V.B.Z.-ovom nagradom za najbolji neobjavljeni roman godine — ispisuje prozu visokog stupnja pismenosti, prošaranu mnoštvom lite rarnih i filmskih asocijacija. Ipak, u Živima i mrtvima Mlakić mnogo ambicioznije preispituje samu srž rata, pa je ovaj ro man, ispisan u još mračnijoj, beznadnijoj i depresivnijoj at mosferi, u potpunosti posvećen metafizičkoj dimenziji rata. Mlakić, kao važno ime suvremene hrvatske književnosti, i dalje se ugleda na modernističke uzore (ponajprije Bulgakova, Kunderu i Lenza), te ambiciozno radi na razvijanju svog, sada već prepoznatljivog, originalnog i vrlo homogenog stila, kom binirajući u ovom svom ostvarenju žanrove ratnog romana i horora.Stoga ne čudi što je po ovom romanu snimljen i istoimeni film, nagrađen nizom prestižnih nagrada. Medu ostalim, dobitnik je čak osam Zlatnih arena na Pulskom festivalu filma uključu jući i Veliku zlatnu arenu za najbolji film, nagrađen je na beo gradskom FEST-u te na Festivalu mediteranskog filma u Te-touanu (Maroko), dobitnik je Nagrade publike na Festivalu europskog filma u I.ecceu (Italija) i Glavne nagrade na Među narodnom festivalu filmske kamere u Bitoli (Makedonija).